subota, 23.02.2008.

MALI OSMJEH

~MALI OSMIJEH~


Misli su mi udaljene od mjesta u kojem se nalazim.
Sad lete oko događaja što me okružuju,napadaju,
zabijajući nož u korjene jelke,
što raste izgubljena,među grezim hrastovima.
Kao komad crnog ugljena među žalima,
pokušavam naći svoj kutak
gdje ću se mirno usidritit,naći moju mirnu luku...
Osjećaš moj težak uzdah,
tvoje ruke me grle,
sakrivajući tako suze u mojim očima.
Želiš me zaštititi,
stavit mi osmijeh na lice,al' ne uspjevaš,
jer i tvoje misli su zarobljene.
Tvoj poljubac je na mom obrazu,
uzavrlom od muke koja se nastanila u mom želudcu.
Taj poljubac daje mi nadu,
stavlja mi osjmijeh na lice,jer znam da te imam,
moj život zapisan je u tvom srcu,
tamo u knjizi do koje nitko nemože doći.
Rastavljamo se na tako malo vremena,
a u meni je osjećaj kao da je zadnji put da te vidim kraj sebe...
Moj pogled padne još jednom na tvoje l prekrasno lice,
uputivši mi mali osmijeh sigurnosti i nade
da ću preživit ovo nevrijeme što me pogodilo.
Sad te nevidim i nisi kraj mene,
a moje tjelo žudi za zagrljajem koji će mi sakriti suze,
dati zaštitu i stviti Mali osmjeh na moje lice...
I LOVE YOU FOREVER
(za moju najbolju prijateljicu)

utorak, 19.02.2008.

Princ na bijelom konju

~PRINC NA BIJELOM KONJU~

Zora uhvatila je novi dan,
suce je svojim zrakama
obasjalo moje lice.
Danas je dan sreće,
oni dvoje će jedno drugom
reći DA zauvijek,
a ja ni ne slutim što me čeka.
Daješ mi ruku,
sjedam na tvog konja
i krećemo u dvorac ljubavi.
Tada sam prvi put vidila tvoje oči,ruke,
tada sam se zaljubila..
I dan danas nakon toliko vremena
mislim o tebi,
dok tužna muzika preplavljuje moju sobu,
tvoja slika je u mojoj ruci,
tvoje ime je urezano u moj srce.
Pokušavam te zaboraviti,
zamjeniti drugim,ali ne ide.
Sad mi je samo preostalo čekati,
kad ću opet sjesti na tvog Bijelog konja
i zauvijek ostati u dvorcu
ispunjenom ljubavi,
s Tobom...

(posvećeno I.P)

srijeda, 13.02.2008.

Mrtvi Anđeo

~MRTVI ANĐEO~

Jak prasak ozvonio je daleko u planine.
Ti,sa jednim slomljenim krilom,
u zraku,ne tako dugo,
padneš, zatim slomivši i drugo.
U mojim očima suze,
duša ispunjena strahom i panikom,
da više nikad nećeš otvoritit svoje oči.
Uzimam tvoje tjelo,
nadajući se čudu...
Iz mojih usta,izlazi molitva,
sve jače i jače izgovoram te riječi.
Otvori oči i opet budi onaj,
Anđeo s krilima od srebra,
spremnih da prelete svijet
i dodirnu naj sjajniju zvijezdu,
s očima u kojim živi želja
da iskorisiti život što više može.
Već mi ponestaje snage,
zagrlim te snažno,vjerujući da ćeš to osjetiti,
ostavljam te samoga i krećem dalje.
Neželim to učiniti,ali moram,
pogledam te još jednom,zadnji put,
gore iz zraka...
...ti se dižeš,
krila su ti opet zdrava,
prilaziš mi i moje oči nevjeruju,
ali da,osjećam tvoj dodir,
čujem riječi koje izgovraš,
to me je probudilo iz sna...
..."On je mrtav"
promislim,zaprepašeno...
"On je mrtav"..

petak, 08.02.2008.

Zatvori oči i ugledat ćeš svoju dušu

~ZATVORI OČI I UGLEDAT ĆEŠ SVOJU DUŠU~
Bol je sve jača.
Krv se pretvorila u suze
što lagano cure niz moje lice.
Misli putuju tebi,
a ti ih odbacuješ,
kao grub crtež,
zgužvaš ih pa ih baciš
bez imalo mislosti,
tako redom,jednu po jednu.
Zatvorim oči sjećavši se
trenutaka kad sam provela s tobom,
trenutaka kad si me imao,
kad sam osjećala otkucaje tvoga srca.
Sad mi okrećeš leđa,
ostavljajući me samu sa sjećanjima,
kapljicama suza
u kojima piše tvoje ime.
Pokušavam ić dalje,
a da te nezamrizim,
glumeći Sretnu djevojčicu
s tim prekletim
ujetnim smješkom ,
pretvaram se u ono što nisam,
tako dan za danom
raste želja da ti sve priznam,
rečem"zbogom"
i odem bez povratka,
tamo gdje me nikad,
nikad više nećeš vidjeti...

ponedjeljak, 04.02.2008.

Jednom Da...

~JEDNOM DA...~
Vani je tmurno,
nebo je tako sivo,
dok gledaš u njega
uljeva u tebe trag loše volje.
Kiša će i nervoza je već u meni...
A zašto?
Svaka kap što padne,
opere šporkicu kamena,lista..
E,da se bar i duša
može tako oprati,
da odnese iz nje,
svu bol,tugu
što sad osjećam.
Kad ovako razmišljam,
htjala bi da kiša nikaka ne prestane,
sve dok svo zlo ovog svijeta nestane
i ona izađe kao heroj.
Hej,ti što te čekam,
padni na mene
i pretvori čovjeka
što mi jede srce,
u blato po kojem ću kasnije gaziti.
Blato,koje ćeš ti jednom rastopiti

petak, 01.02.2008.

spasitelj

~SPASITELJ~

I taj tvrdi kamen
uspio je netko razbiti.
Sasvim smrvljen u prah
prosuo se po podu.
Bio je tako lijep i čvrst,
a sad je poput prašine
koju nitko neprimjećuje
i nevidi.
Gaze po njoj kao po blatu,
tako šporkom,ljigavom blatu.
Ona plače-nitko je nevidi,
ta pre mala je i bezvrijedna poštovanja.
Kad se malo sakrije u kantun
gdje je guraju oni slični njome,
želeći prvi doći do recepta neuništivog osmjeha,
malo predahne sa dušom punom snage
za borbu u kojoj nesmje izgubit,
pa čak ni pognuti glavu,
jer neprijatelj je jako velik i teško uništiv.
Tada kad sve to propati i prebrodi
po nju će doći On,
da je odvede u svoj dvorac,
gdje će joj sve rane bit pokrpljene,
duža oživljena,srce čvrsto kao kamen
kojeg više nitko neće moći slomiti.
Tek tada lice će joj krasiti osmjeh
za kojeg recept nepostoji...
To se zove sreća...

četvrtak, 24.01.2008.

PUTOVANJE U NEPOZNATO

~PUTOVANJE U NEPOZNATO~


Krećem sada putevima
kojim nikad nisam htjela proći.
Iza sebe ostavit ću trag suza
u slučaju da se izgubim.
Sad dok crtam plan putovanja,
skupljam svu nadu i optimizam
da ću doći do nečega
što će me učiniti sretnom.
Već je kasno i umorna sam od
ovog života,
ali moram se naviknuti,
jer tko zna što me još čeka.
I opraštam se tako
sa svima koji su
me voljeli i gledali
kako se pokušavam
izvući iz ovog vrtloga
čudesnih osjećaja.
Samo još malo vremena
je preostalo dok ne krenem.
Dodirnem tako nježno
svoje čelo,prsa,lijevo pa desno rame
sklopim ruke
te izgovorim glasom
tišim od šapata
"oprostite mi"...
Ja sam slabi cvijet
koji raste na krivoj livadi,
cvijet koji je trebao poći
putem onog koji je uvenuo.
Ako me imalo volite,
zaželite mi sreću
da ću naći svoje
izgubjeno zlato,
negdje u drugoj šumi,
tamo gdje ćemo
vječno biti skupa...

nedjelja, 20.01.2008.

DOK SANJAM

~DOK SANJAM~

I tako dok hodam kroz prašumu
kojoj nema kraja
tražeći gnjezdo savršenstva
pitam se,dali ja tu uopće pripadam.
I mrak već je preplavio
to golemo drveće,
sakrio mi pute.
A mjesec kao heroj
probija se između gustih oblaka.
On podsjeća me na mene samu,
oba dvoje tako izgubljeni
borimo se za opstanak
nad većim silama.
Mislim da je vrijeme da stanem,
ovo beskonačno lutanje
nikamo ne vodi.
Samo se još vise mogu utopiti
u ovoj močvari osjećaja.
Sad zaklopit ću oči i sanjati
da sam ja
ovo golemo drveće,
da sam ja
jedan od ovih crnih oblaka,
zvijezda koja se nikad neće ugasiti...
Sad zaklopit ću oči
i sanjati
da sam ja Ti...

subota, 19.01.2008.

MOLITVA

Izgovaram tiho riječi
koje izlaze iz mene
kao i pjesma što čula se
u polumračnoj sobi dvorca
gdje spavala je začarana ljepotica.
Dali sam uopće zaslužila
da izgovaram ovo sve,
dali sam zaslužila tvoju ruku,
da me saslušaš,pomogneš
i na kraju da me voliš...
Jeli postojiš ti kojem se obraćam....
O da,negdje u prsima osjećam te,
živi nešto veliko,
tu u momo srcu.
Zato te molim,najviše od svega,
nedopusti da te povrijedim,
izgubim i zamrzim,
nedopusti da prestanem vjerovati,
jer ipak ,, Ti živišu meni "...

petak, 11.01.2008.

OSVETA

~OSVETA~

Večeras je tako mirna večer
u zraku se osjeća čudan miris,
zapravo,sve je nekako čudno.
Iz daljine se već mogla vidjeti,Ona.
Stajala je pognute glave,
sva u crnom,
na brdu poviše toga sela,
gdje živio je on,
kome se trebala osvetit.
Njeno lice bijaše prozirno,
a oči crne kao ugljen.
Ruke sakrila je pod plašt,
ne sluti na dobro.
Zašto si baš ti taj
koji me je pokušao uništit?
Zar moja ljubav nije bila očita...
kome ću sad dat svoje srce,
na koga misliti,....
to su bila jedna od brojnih pitanja
koja postavljala je,neočekivajući odgovor...
Koraci...,čuju se koraci...
Tko je to,kuda hoda,
gdje je.....
Nije ju strah,ona nema osjećaja za to,
okrenula se naglo,ali bilo je kasno,
ugladala je njegove oči,
za ruku je drzao prekrasnu djevojku,
kojoj pogled zračio je zlom svejtlošću.
"zbogom"-bila je zadnje rječ koju je mogla čut,
pala je na tlo.
Sada njeno tijelo postalo je bespomoćno...
On se sagnuo da joj zaklopi oči,
tada ugledavši ceduljicu u njenoj ruci.
Kada ju je otvorio
suza kanula je iz oka,tog prekrasnog oka.
Bila je to njegova slika,
na kojoj je sitnim slovima pisalo:"OPROSTI"....

ponedjeljak, 07.01.2008.

VRATI SE

~VRATI SE~
Moje misli kao anđeli
lete na bijelim krilima.
Čuvaju me od tebe
koji se nalaziš u njima...
da me ne povrijediš i ne natjeraš
na vječni san.
Bojim se da sam
preslaba za tu borbu.
Bojim se da me neubiješ
ili pak da ja to neučinim umjesto tebe.
Da bar imaš srce koje si nekada imao.
Srce mornara,koji
pod svaku cijenu želi vidjeti svoju voljenu.
Sad si zli gusar,
koji želi uništiti sve što mu je na putu
pa čak i sebe.
Od Svijeta želi napraviti
veliki ocean
kojim vlada on...
Odbaci ponos i vrati se u stvarni život.
Okreni kormilo i kreni prema kopnu
na kojem te čekam
od izlaska do zalaska sunca...
jer...ti si mi dao
ono što niko prije nije...
i love you

nedjelja, 23.12.2007.

BOŽIĆ

~BOŽIĆ~

Sve zrači posebnim sjajem,
ljudi trče po gradu,
svi negdje žure,
ali lica su im nasmijana.
Sve je tako čudno oko mene.
Dok stojim tako,
kao vječni putnik,
tražeći grad ispunjenja...
Izgubljena sam..
Zašto je sve tako okićeno,
Što se događa?
Gdje sam?
Kuda moram krenuti?
Strah i hladnoća obuzeli su moje biće...
Padam na pod,ali neosjećam to,
.....mrak.....
Borim se s njim,želim otvorit oči,
...bljesak,jaka svijetlost i bjelina.
U susret mi dolazi čovjek s krilima,
sad već imam želju da vrijeme stane,
neželim otvorit oči,neee....
Oko mene nepoznata lica,
svi nešto govore,
ne vidim niti jedan osmijeh
svi su ozbiljni,
ali ja sam sretna,
barem u snu sam te mogla vidjeti.
Sad znam o čemu se radi.
Božić je,dan rođenja Mesije,
dan kad su svi ljudi ispunjeni ljubavi,
srećom i veseljem,
dan kad ti nećeš biti kraj mene,
....kao nekad....

četvrtak, 06.12.2007.

nada

~NADA~Zima mi se zavukla u kosti,
al sama pomisao na tebe
daje mi snagu da preplivam
ovu ledenu rijeku suza.
Uvjerena sam
da nakon ove hladnoće
dolazi sunce.
Gdje si sad,
skim si,to nikad neću saznati,
kao ni to
dali si me ikad volio...
Ali jedno usitinu znam,
moji osjećaji,
htjela ja to ili ne
još su tu,
kao vojnici,
čuvaju me od propasti
i gubitka mojeg bogatstva,
moje duše,srca i osjećaja.
Dali ćeš mi se ikad vratiti
i reći da me voliš,
kao što si to nekad činio,
dali...
Sad mi je samo preostalo
čekati i nadati se...

subota, 01.12.2007.

put do tvoga srca

Svijeća je u mojoj ruci,
drhtim od hladnoće,
ruke su mi hladne,
ali neodustajem.
Želim doći do tebe,
želim ti reći da te volim.
Znam da te neću vidjeti,
ali idem naprijed,
bez povratka.
Sjaj svijeće govori mi put
do tvoga srca,
koje sam izgubila.
Želim ga natrag,
al' znam da ga nemogu dobit...
Suze mi teku niz lice,
jer tebe nema,
želim da me tvoja riječ vodi
kroz život,
kroz putanju tuge i patnje...
Zašto baš ti,zašto baš tebe,
ne znam,
tvoja dobrota,
svidila se gospodaru
koji uzeo te za osobnog slugu...
nadam se da ti je lijepo s njim,
nadam se da će me ova svijeća
odvesti do tvog novog doma,
da će nas opet spojit
te da ću bezkonačnog
moći gledati tvoje oči,osmijeh,...

nedjelja, 25.11.2007.

oluja

Budi tu kraj mene,
dok s neba padaju
kapljice naše ljubavi,
mjesec pun obasjava naša tijela.
Bojim se mraka,
no ti si tu da me obraniš od svih napasti,
zlih sila...
Al' ko će nas branit
od onih koji nas žele razdvojit,
od onih ljubomornih lica
koji nemgu naći svog anđela,
kao što sam ja našla tebe...
Dali ćemo uspjeti prebroditi
ovo nemirno more,
oluju koja nas želi potopiti na dno.
Nemoj me ostaviti,
još jače stisni moju ruku,
ja sam preslaba da bi sama opstala,
nedopusti da nas unište,
neka nas svaki njihov novi napad još više ojača,
neka nam Bog da snagu,
sad,sad prije navjećeg vala suza.
Molim te,budi tu kraj mene,
jer sunce sao sto nije izašlo...

četvrtak, 22.11.2007.

sjećanje

I opet prolazim
kroz istu šumu mračnih snova.
Tuda sam prošla i prije dva stoljeća.
Suze teku kao krv koja više nepostoji.
Sad je samo prah...
Tvoje oči nisam mogla vidit poslijednji put,
iako sam to žarko htjela,...
samo tvoje bespomoćno tijelo,
koje ležalo je u mojim rukama,
na obali nemirnog mora.
Tad si me ostavio
pošavši,a da mi nisi ni dao priliku
da ti još jednom kažem da te volim...
Ne krivim te zbog toga,
ali te molim,
shvati ...
moje srce je i tvoje srce...
VOLIM TE

utorak, 13.11.2007.

mržnja

Grad su prekrili gusti oblaci,
u meni se stvorio svijet crnih misli.
Moja krv postala je rijeka mržnje,
prema tebi,Prokletniče!
Moj život promjenio si,
promjenio na gore.
Odkad si ušao u mene,
od nevine i dobre djevojčice
postala sam suprotnos od toga.
U meni se naselila opaka želja
za osvetom.
Ali,jos imam ono vrijeno u sebi,
savjest koja me
svakim novim trenutkom smiruje.
Zašto bit kao ti,
neželim da te gledam i nakon ovog svega,
u paklu gdje smo se trebali naći...
Ne znam kako prebrodit ovo sve,
ali jedno znam,
jednom,
kad budem imala tu sposobnost,
otkrit ću istinu koju mi kriješ,
ti.....ti...koji si mi uništio pola bogadstva...
I HATE YOU

ponedjeljak, 05.11.2007.

MJESEC

Sjedim mjesecu u krilu
i pričam mu o tebi...
Dok me on pozorno sluša
ti šetaš svijetom
tražeći nekog da te spasi.
Molim ga da me vrati,
jer ti to nisi zaslužio,
želim ti pomoć,
al on te smatra moćnim
da se izbaviš iz tog jezera zla.
Cijela noć je prošla.
Gledala sam mjesec
neprimjetivši da je on zapravo ti.
Njegove oči bile su tvoje,
njegov osmjeh,...pogled...
Da,bio si u pravu
imao si tu moć za nas oboje.
Tražeći tako skupa
zemlju ljepote,
odvojili smo se i otišli na različite putove...
Lutala sam tako šumama jeze,
bojala sam se zvjeri koje su me gledale
iz mračnog grma,
bojala sam se,ali sam išla dalje s nadom
da ćemo se sresti...
Moji putevi vratili su me na isto mjesto
odakle sam i došla.
Nadam se da si ti našao ono što smo tražili,
zemlju ljubavi i mira,
nadam se da mi čuvaš mjesto kraj tebe,
jer obećajem da ću te naći,
već u snovima vidim taj trenutak,
trenutak kada ću biti napokon sretna.
Danas,svaku veče gledam mjesec,
al on nije ti...

ponedjeljak, 29.10.2007.

SAMO TI...

Sjedim pognute glave i mislim o nepoznatom,
tada ulaziš ti i pružaš mi ruku
izgovarajući svoje ime.
Obraćam ti se sa smješkom ...
U tvojim očima vidila sam nešto,
nešto što nam je slično,
nešto što nas spaja...
odmah sam znala...
Ušla si u moj život poput vjetra
koji zapetljao mi se u kosu i neželi van,
poput kisika bez kojeg nemogu živjeti
kad te nema osjećam nedostatak jednog dijela mene
onog djela koji me gura naprijed,
iz dana u dan mi govori:"hajde možeš ti to"...
Moj nespretni mozak nekad te sam odbaci
nekad sama sebi rečem:"netreba mi nitko"...
ali ne,ti mi trebaš, to sve više shvaćam
kao droga ovisniku,kao sunce životu,kao voda ribi,
jer jedino ti znaš odgovor na svako moje pitanje,
riješenje na svaki moj problem
ti koju smatram NAJBOLJOM PRIJATELJICOM...
I sad na kraju hvala Njemu koji me dove do Njega i hvala njemu koji me doveo do Tebe... I LOVE YOU

petak, 26.10.2007.

ljubavna priča

Još samo malo vremena preostalo je do izlaska sunca
trava mirisala je na novi dan
njena kosa bila je rasuta po tlu
u njegovom zagrljaju
tražila je mir.
Pun mjesec,obasjao je njihova lica
u očima svijetlucao je mali žar ljubavi.
Gledali su zvijezde
sjećajući se starih dana,
kad je sve bilo drukčije.
Pričala mu je svoju tužnu životnu priču,
njegov stisak ruke bio je sve jači na njenom ramenu
time želio je dokazati da je on sad tu,
tu kraj nje i da nigdje neće poći.
Odbijao je govirit o svom životu,
neželeći da ona sazna za njegovu bol,
tražio je da promjene temu.
Divlja zvijer začula se negdje u blizini
još jače se privukla uz njega
sad je mogla osjetit miris njegovog tijela,
a uskoro i okus njegovih usana,
čula je njegov tihi glas koji šaputao je dvije riječi:
"volim te"....
Priljubljeni jedno uz drugo
zaspali su,sanjajući svoj stvarni život...

utorak, 23.10.2007.